Gazda

Gazda

 

 

Ovo je tekst koji je objavljen prije nekoliko mjeseci na portalu firme za koju sam prije radila. Čula sam kasnije da su se neki ljudi prepoznali u ovom i uvrijedili, nije mi to bio cilj. Tekst je isključivo moje iskustvo i jako mi je drag jer je istinit i jer želim svoje iskustvo dijeliti s ostatkom svijeta. Zato ga sad objavljujem na svom blogu uz manje preinake zbog Google-ovih zakonitosti.

Uživajte! 🙂

 

 

Koliko god imala tema o nekretninama i prodaji, uvijek se vraćam jednoj. Ponekad mi se čini da bi bilo lakše s malom djecom nego s odraslim ljudima kad se radi o pripremi nekretnine, u ovom slučaju stana ili kuće, za prodaju. Ovaj tekst je još jedan od načina na koji želim pomoći sebi, kolegama, a prije svega vama koji prodajete nekretninu da se to zaista i dogodi. U uredu imamo nazuvke za cipele koje ponekad obuvamo za obilaske nekretnina. Taj predmet koristimo u tri situacije. Kad vlasnik inzistira, kad je loše vrijeme i kad ne želimo zaprljati cipele. Kad smo u situaciji da ih koristimo iz prvog i posljednjeg razloga imamo problem. Ne, ne želim to nazvati izazovom. To je problem.

Kad vlasnik inzistira na tome da se potencijalni kupci prilikom razgledavanja prilagođavaju njegovom načinu života koji vodi u nekoj nekretnini, to uvijek znači da nije spreman oprostiti se od nje. Ako mislite da će netko uči i ostaviti prljavštinu po podu, to znači da ste sigurni da ćete je morati čistiti kad on ode. A zašto bi uopće otišao? Ako zaista prodajete onda želite da ostane, da ostane dovoljno dugo da bude siguran da to želi kupiti. Inzistiranjem na izuvanju cipela ili obuvanju nazuvaka potencijalnog kupca stavljate u položaj u kojem mu jasno dajete do znanja tko je gazda i kako se u gazdinom domu ponaša. A dok god se ponašate ko´ gazda niste spremni gazdovanje prepustiti nekome drugome.

Dakle gazda, maknite vrijedne tepihe ako ne želite da se po njima gazi, pripremite vlažnu krpu u kupaonici i kad kupac ode da u miru razmisli o stanu koji je vidio, obrišite pod. Ako želite prodati, naravno. Ako ne želite…to je tema za drugi blog. No, meni je najdraže ono kad obuvam nazuvke jer ne želim zaprljati cipele. E to je zaista kompleksna tema i ne znam hoću li ikad prestati pisati o tome. Ako me sa svakim tekstom jedna nova osoba čuje, moja misija je ispunjena.

Živimo u 21. stoljeću u kojem je sve dostupno. Ali ne i krpa i voda. Tehnologija napreduje munjevitom brzinom i svi smo online, možda zato nemamo vremena očistiti stan. Medicina je uznapredovala i tvrdi da se više ne umire od bolesti prouzrokovanih lošim higijenskim uvjetima. Mislim da to medicina tvrdi samo zato što nisu u svoja istraživanja uključili agente za nekretnine da svjedoče svojim iskustvom.
Da, ljudi danas još uvijek žive u uvjetima koji su nezamislivi i teško ih je opisati. I ne, nemaju ti uvjeti nikakve veze s financijskim mogućnostima ili nemogućnostima. Vidjela sam puno stanova čiji su vlasnici visokoobrazovani ljudi s visokim primanjima pa su uvjeti života u tim stanovima bili više nego nehigijenski. Stupanj obrazovanja i materijalni status nemaju nikakve veze s urednošću jer sam prodavala i jako puno stanova ljudi koji su manje obrazovani i imaju skromna primanja pa žive u čistom i urednom domu. I dok god vi živite u tom domu, živite onako kako vam odgovara. Ako vam je u redu da nemate gdje sjesti od nereda i ako vama odgovara da mačja dlaka prekriva svaki milimetar kauča, poda, kreveta, stropa, stola i svakog komada suđa, živite s tim. Ali u onom trenutku kad se odlučite za prodaju, onda više vaš stil života ne mogu biti prljavština i nered.
Prvo zato što većina ljudi, na sreću, ipak živi urednim životom i vaš nered će ih šokirati i izazvati gađenje, pa će samo misliti na to i uopće se neće fokusirati na nekretninu koja se nalazi ispod gomile smeća.
A drugo zato što vaša nesposobnost da pospremite i počistite šalje poruku koja glasi otprilike kao i u prvom slučaju, ja sam ovdje gazda i nije me briga što ti misliš. A zar bi vas zaista trebalo biti nebriga što kupac misli o predmetu prodaje?

Ako ste odlučili prodati, onda više niste gazda nego prodavatelj koji nešto želi od kupca. Svi znamo da je to novac. Ako nekom nudite nešto za što bi vam on trebao dati svoj novac, onda to nešto napravite i vrijednim tog novca. Ulaganjem svoje energije i vremena zaslužujete da vam se taj ulog i vrati u vidu ostvarenja cilja. Ne možete doći do cilja nepoduzimajući ništa da biste do njega došli. A često se susrećem s klijentima koji tako razmišljaju. Prečesto. To vam je isto kao da odlučite biti prvak u trčanju na bilo koje staze, a doma ležite. Morate se aktivirati.
Ima tu još jedan aspekt, a to je poštovanje. Neću puno moralizirati, ali zapitajte se koliko poštujete druge ljude kad im dajete do znanja da nisu vrijedni toga da uložite vrijeme i energiju u to da pospremite svoj stan kad vam oni dolaze. Baš vas briga, vi tako živite. I koliko cijenite svog agenta za nekretnine koji vam skreće pozornost na nered jer vam želi pomoći da prodate nekretninu, a vi ga ne slušate?

Vrlo je jednostavno, koliko energije u nešto uložite toliko će vam se i vratiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *