Tko želi nađe načina, tko ne želi nađe izgovor

Tko želi nađe načina, tko ne želi nađe izgovor

Jedan davno objavljeni tekst, ali uvijek aktualan. Pročitajte i razmislite jeste li zaista donijeli odluku ili…?

Dugo već razmišljam o tome kako bih bila jako sretna kad bi samo 10% mojih klijenata koji su u ulozi prodavatelja imalo moje iskustvo i kako bi im to olakšalo ,,muke po prodavatelju“. Naravno da je to nemoguće postići i naravno da moj posao onda ne bi imao smisla. Ali želim to podijeliti i olakšati nam svima, koliko god mogu. Možda će me neki od vas, koji ste u ulozi prodavatelja, čuti.

Razgovarala sam neki dan s kolegama o tome kako nam je ponekad teško raditi s ljudima koji
nas zovu jer, očito, trebaju našu pomoć, ali nisu spremni na suradnju.
Kako to izgleda? Prodajete jer želite ili morate, zovete agenciju i kad vam agent dođe na prvi razgovor taj razgovor ide otprilike ovako: „Ja držim svoju cijenu jer mi se ne žuri“,
„Prodat ću to kad naiđe pravi kupac, onaj tko želi baš ovakvu nekretninu“, „Moj stan je adaptiran prije 8 godina i ja sam u njega puno uložio, on vrijedi.“, „Ja se nemam gdje preseliti ako se to proda i nisam spreman biti podstanar i neću primiti kaparu dok ne nađem drugi stan“…
Kad krenemo u tom smjeru, ja, a i moji kolege, reći ćemo vam kakvo je stanje na zagrebačkom tržištu i uputiti vas u pravom smjeru, ali to je najčešće ono što nitko u tom trenutku ne želi čuti i nerijetko se dogodi da u tom trenutku više nismo na istoj strani. Zašto? Zato što nas se počinje gledati kao neprijatelja i više ne dopuštaju da ih vodimo. Ali razmislite malo. Mi živimo od prodaje i od provizije od prodanih nekretnina. Nitko nas ne plaća po izlasku na teren. Je li nama u interesu izgovarati to što vam izgovaramo, a da to zaista nije istina? Jasno da nije. Sve ove rečenice klijent izgovara dok odluka još nije donesena. Da budem kratka, to je izgovor da ne proda. Kako, pa morate prodati, želite, odlučili ste? Niste. Kako niste?
Tako, vrlo jednostavno. Tko želi, nađe načina, tko ne želi nađe izgovor. I sva istina leži u toj staroj narodnoj. Onog trenutka kad vi odlučite prodati ništa više neće biti prepreka. Ni cijena, ni rok iseljenja, ni uloženo, ni neizvjesna budućnost. A budućnost je, ako malo bolje razmislite uvijek neizvjesna. Nikad ne znate što vam sutra nosi. Pa tako i kod prodaje. Kad odlučite, onda se prepustite. A kad se prepustite onda ste u dobrim rukama jer s godinama iskustva koje imam ne može vam se dogoditi ništa što ne mogu riješiti. Bit će neočekivanih situacija, naravno, ali zamislite kako bi život bio dosadan da ih nema. Bit će možda i velikog stresa, ali jamčim vam da će iz toga na kraju uvijek izaći nešto dobro.
Podijelit ću jedno jako svježe iskustvo s jednom gospođom iz kvarta u kojem radim i koji obožavam i zbog arhitekture i zbog energije i zbog ljudi koji tu žive. Iz centra. I zvat ću je Gospođa iz centra.
Gospođa iz centra je nazvala ured da želi prodati stan i ja sam joj dodijeljena kao agent. Prvi kontakt bio je telefonski i ja sam već tad znala da je ona odlučila prodati. Nisam ja vidovita niti sam Freud, ali sam po načinu na koji je taj prvi put razgovarala znala da je odluka donesena i da je spremna prihvatiti pomoć koju traži. Budimo iskreni, svi mi često tražimo pomoć, ali nismo je uvijek spremni prihvatiti. I to u različitim životnim situacijama, ne samo kod prodaje nekretnine. Odete k doktoru jer vas boli, a on kaže da je dijeta nužna da biste se izvukli iz tog problema, ali joj… pa kako se odreći svih tih delicija koje obožavate i ne prihvatite pomoć. Kad sam posjetila Gospođu iz centra nakon tog razgovora u njenom tadašnjem domu razgovor je tekao tako lagano da sam ja isti tren znala da će ta nekretnina biti jako brzo prodana. Ono što morate znati jest da taj stan nije bio ni jako arhitektonski lijep, niti je zgrada u sjajnom stanju (da budem skroz iskrena stepenište malo smrducka), lokacija je ok, ali nije najprodavljivija u centru, a u stan je trebalo puno uložiti i svatko tko kupuje takav stan bi ga uređivao. Sve su to bili nedostatci i kupce su realno mogli odbiti. Nije bio najbolji stan u centru, eto. Ali…ali! Gospođa iz centra je odlučila. Kasnije je ona, kad smo stan prodali i razgovarali o cijelom procesu, meni ispričala o tom trenutku kad je ona hodala ulicom i odlučila i isti tren nazvala moj ured i sama sebi postavila to kao ozbiljan cilj. A s obzirom da je odlučila, odmah je našla načina, a u toj situaciji način je bio taj da je bilo važno da posluša sve moje sugestije i da dođemo skupa do kupca. I došli smo. Jako brzo. Ne do jednog,  do dva. Imala je paralelno dvije sjajne ponude i gotovo je bila u poziciji da bira kome će prodati. I prodala je. I bila jako, jako sretna na kraju svega. Umorna, ali zadovoljna jer je riješila svoj problem i došla do cilja.

A mogla je naći izgovore. Imala ih je milijun. Živjela je sama u velikom stanu prepunom stvari koji je trebalo iseliti, ali nije imala kamo. Da bi kupila novi, manji stan, trebao joj je novac od prodaje ovog stana. Eh sad, a da bi vam netko isplatio cjelokupan kupoprodajni iznos mora odmah iza toga ući u posjed. A ako kupac uđe u posjed kud će ona  sa svim tim stvarima jer novi stan još nije kupila, nema novac…Da skratim, ona je željela i prepustila se i uz moju pomoć sve smo riješili. A kad se prepustite onda vi kormilarite. Samo vi i sve ide onako kako treba ići.

Jedini preduvjet da bi vaša nekretnina bila prodana jest vaša odluka da to zaista želite, a onda ćete uz pomoć dobrog agenta naći način.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *