Iz perspektive jedne koze

Iz perspektive jedne koze

 

,,Zašiljena olovka u pravim rukama može postati ubojito oružje. Najmanje što može jest iskopati oko, a ako pak ideš do kraja, možeš je zabosti kroz očnu duplju, ravno u mozak. Svoju sam zašiljio do savršenstva. No, smrtonosno oružje nema smisla ako ne pogodi svoju metu.˝

Renee Knight, Poricanje

 

Zadnjih dana mi ovaj ulomak iz knjige koju čitam nikako ne ide iz glave. Što sve zašiljena olovka može napisati tek? Koliko pravih meta pogoditi napisanom rječju? Baš sad kad sam sama ušla u svijet pisane i objavljenje riječi dođe mi ovo pod ruku. Sjećam se jednog svog teksta, zadnjeg kojeg sam napisala prije nego sam odlučila otvoriti ovaj blog, teksta koji je nekima (srećom malima ? ) zasmetao. Što zbog pomalo provokativnog naslova, što zbog surove istine. Nažalost, još ga ne mogu ponovo objaviti jer mi kažu da je Google jako zločest prema materijalima koji su ranije negdje bili objavljeni. Tekst je naslovljen Gazda, a govori, kao i mnogi prije njega, o mom agentskom poslu i klijentima te njihovu odnosu prema prodaji nekretnine. Bila sam jako iskrena i pisala sam o onom što ja viđam svaki dan.

Tako su moje iskustvo i zašiljena olovka, u ovom slučaju tipkovnica, napravili malo nereda, a meni dali smjernice za novi početak. I tak, dobila sam par savjeta da ne bih baš trebala biti toliko direktna i da bih mogla malo ublažiti stvari i to me sve razljutilo. Ovakvim pisanjem sam se, na prvom mjestu, i htjela baviti kako bih svijetu mogla prenijeti svoje istinito iskustvo, savjete i biti direktna i otvorena. To je smisao svega ovoga. Biti direktna. Naučiti biti što bolja u tome. Ne okolišati, ne sakrivati niti zamotavati. Nije mi čak lako ovo pisati jer si sad otvaram nove sfere odgovornosti i kad ovo jednom ode u cyberspace morat ću zaista biti takva. Sigurno ću imati izazova s tim, ali sad sama sebe tjeram da budem bolja. Imala sam kroz život neke primjere odnosa koji nisu bili bazirani na direktnom i otvorenom dijalogu i na kraju su završili onako kako bi završio onaj kojem zašiljena olovka probije do mozga – mrtvi. Hvala Bogu, učimo dok smo živi pa ću malo pomalo i to ispraviti.

Otvorila sam tripstipsandbricks.com zato što želim imati svoje mjesto pod suncem na kojem mogu biti ja. Istodobno smatram da je dobro to i s drugima podijeliti jer su meni tuđa iskustva umirila puno demona. Nitko nije savršen, ničija istina nije apsolutna, ali kad pročitaš nečiju tuđu perspektivu malo si razmisliš o svojoj pa vidiš da postoje i drugi kutevi gledanja, a možda se uspiješ smjestiti u taj kut i sagledati stvari drukčije. Zato mi je super primjer ova koza na kamenu koja se uspela visoko i našla kut s kojeg vidi točno ono što želi. A mogla je ležati iza kamena kao kolegica, koja nije uslikana, ne vidi more i ima sasvim drugi kut gledanja.

Zanimljivo je kako sam s tim tekstom Gazda  izazvala komentare koji su me natjerali da dobro razmislim o svom kutu gledanja i malo ga promijenim. Istina je: i nogom u du.. je korak naprijed. Da, da! Možda sad opet šiljim olovku, možda će nekom smetati sve ovo. Možda! Sigurno je da meni ne smeta i da sam sretna ako promijenim samo jednu perspektivu sa svakim tekstom jer onda je moja misija na tom putovanju ispunjena. Jer ovo to zaista jest, jedno novo putovanje. Moje životno putovanje kroz misli, tekstove, iskustva, gradove, mora, zemlje i otoke. Putovanje kroz vrijeme, unazad i naprijed, putovanje kroz kuće i stanove, restorane i kuhinje. Putovanje s ljudima i životinjama, putovanje avionima, jedrilicama, motorima, putovanje kasom i galopom i putovanje internetom.

Hvala vam što putujete sa mnom.

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *